Vijeće Europske unije
Vijeće
Europske unije (Council of European Union) predstavlja organ Europske unije
koji bi se mogao definisati kao najvažnije izvršno-zakonodavno tijelo, jer ono
predstavlja na neki svojevrstan ilustrativni način „glas svih država članica
unije“. Pored ovoga naziva u upotrebi su termini poput Ministarsko vijeće
Europske unije, Vijeće ministara ili Vijeće. Veoma je bitno naglasiti da treba
praviti jasnu distinkciju između ovoga organa i organa koji se zove Evropsko
vijeće (Evropski savjet), jer oni ne predstavljaju sinonime već su dva potpuno
drugačija organa. Jedan od osnovnih ciljeva jeste zastupanje interesa vlada
članica i time stvarajući balans između zajedničkih nacionalnih interesa.
Vijeće Europske unije osnovano je osnivačkim aktom iz Rima, 1957. godine,
sjedište se nalazi u Briselu. U slučaju kada se sastaju ministri vanjskih
poslova država članica tada to znači da pitanja poput sigurnosti, međunarodne saradnje i
vanjskopolitička zbivanja su uvrštena na dnevnom redu kao pitanja opšte
važnosti. Pored ovog sastava Vijeća EU (GAC) postoji i ECOFIN, sastav u kojem
se nalaze ministri ekonomija i finansija, koji zasjeda u slučaju kada je glavna
tema iz oblasti ekonomije i finansija. Pored ovih sastava, postoje i slijedeći
(s obzirom na oblast s kojom se bave): a) zapošljavanje, socijalna politika,
zdravstvo i pitanja potrošaća; b) konkuretnost; c) transport, telekomunikacije
i energetika; d) poljoprivreda i ribarstvo; e) zaštita životne sredine; f) obrazovanje,
mladi i kultura.
Osnovni
zadatak Vijeća Europske unije, na temelju strateških smjernica Europskog vijeća
i vladinih inicijativa zemalja članica, je da brine o sprovedbi prioriteta EU,
samostalno ili zajedno s Parlamentom utvrđuje propise i prenosi ovlasti na
Komisiju, te usaglašava ekonomske politike država članica, a na prijedlog
Europske komisije, donosi uredbe, direktive, odluke, preporuke, deklaracije ili
obavezujuće zaključke i brine o njihovom izvršenju, zaključuje međunarodne
sporazume između EU sa jednom ili više država ili sa međunarodnim
organizacijama, zajedno sa Evropskim parlamentom odobrava budžet EU, na temelju
smjernica Europskog vijeća definiše zajedničku vanjsku i bezbjednosnu politiku
EU (CFSP) i koordinira saradnju između nacionalnih sudova i policijskih snaga
pojedinih država u krivičnim predmetima.
Ovom
definicijom može se vidjeti da većina nadležnosti Vijeća EU spadaju u prvi stub
EU, osim po pitanju zajedničke sigurnosne i vanjske politike. Ovaj zbir
nadležnosti predstavlja rezultat u kojemu su države članice EU udružile svoj
nacionalni suverenitet radi postizanja boljih rezultata. Mehanizam konsenzusa je
potreban kada se donose bitne odluke. Ministri Vijeća donose odluke u ime
svojih vlada te odgovaraju nacionalnim parlamentima i vladama zemalja iz kojih
dolaze. Predsjedatelj biva onaj ministar čija je zemlja šestomjesečni
rotirajući predsjedavajući Unijom, osim u slučaju Vijeća ministara vanjskih
poslova. Njegovim predsjedavanje obavlja novoustanovljeni zajednički ministar
za međunarodne odnose i sigurnost (Ustavom EU). Zadatak novoustanovljenog
ministra je da pomaže u donošenju novih političkih odluka i da sudjeluje u
dijalozima sa zemljama koje nisu članice EU. Organizaciju Vijeća EU čine:
Predsjedništvo Vijeća, Generalni sekretarijat (koji broji oko 2500 uposlenih).
U pružanju savjetodavne pomoći Vijeću EU postoji organ koji se naziva COREPER.
Kratica COREPER označava Komitet stalnih predstavnika na nivou ambasadora.
Zasjedanja Vijeća se najčešće održavaju jednom
mjesečno u Briselu, tri puta godišnje u Luksemburgu (u aprilu, junu i oktobru),
a prigodno i u drugim gradovima Unije.