srijeda, 18. travnja 2012.

Vijeće Europske unije


Vijeće Europske unije

Vijeće Europske unije (Council of European Union) predstavlja organ Europske unije koji bi se mogao definisati kao najvažnije izvršno-zakonodavno tijelo, jer ono predstavlja na neki svojevrstan ilustrativni način „glas svih država članica unije“. Pored ovoga naziva u upotrebi su termini poput Ministarsko vijeće Europske unije, Vijeće ministara ili Vijeće. Veoma je bitno naglasiti da treba praviti jasnu distinkciju između ovoga organa i organa koji se zove Evropsko vijeće (Evropski savjet), jer oni ne predstavljaju sinonime već su dva potpuno drugačija organa. Jedan od osnovnih ciljeva jeste zastupanje interesa vlada članica i time stvarajući balans između zajedničkih nacionalnih interesa. Vijeće Europske unije osnovano je osnivačkim aktom iz Rima, 1957. godine, sjedište se nalazi u Briselu. U slučaju kada se sastaju ministri vanjskih poslova država članica tada to znači da pitanja poput sigurnosti, međunarodne saradnje i vanjskopolitička zbivanja su uvrštena na dnevnom redu kao pitanja opšte važnosti. Pored ovog sastava Vijeća EU (GAC) postoji i ECOFIN, sastav u kojem se nalaze ministri ekonomija i finansija, koji zasjeda u slučaju kada je glavna tema iz oblasti ekonomije i finansija. Pored ovih sastava, postoje i slijedeći (s obzirom na oblast s kojom se bave): a) zapošljavanje, socijalna politika, zdravstvo i pitanja potrošaća; b) konkuretnost; c) transport, telekomunikacije i energetika; d) poljoprivreda i ribarstvo; e) zaštita životne sredine; f) obrazovanje, mladi i kultura.
Osnovni zadatak Vijeća Europske unije, na temelju strateških smjernica Europskog vijeća i vladinih inicijativa zemalja članica, je da brine o sprovedbi prioriteta EU, samostalno ili zajedno s Parlamentom utvrđuje propise i prenosi ovlasti na Komisiju, te usaglašava ekonomske politike država članica, a na prijedlog Europske komisije, donosi uredbe, direktive, odluke, preporuke, deklaracije ili obavezujuće zaključke i brine o njihovom izvršenju, zaključuje međunarodne sporazume između EU sa jednom ili više država ili sa međunarodnim organizacijama, zajedno sa Evropskim parlamentom odobrava budžet EU, na temelju smjernica Europskog vijeća definiše zajedničku vanjsku i bezbjednosnu politiku EU (CFSP) i koordinira saradnju između nacionalnih sudova i policijskih snaga pojedinih država u krivičnim predmetima.
Ovom definicijom može se vidjeti da većina nadležnosti Vijeća EU spadaju u prvi stub EU, osim po pitanju zajedničke sigurnosne i vanjske politike. Ovaj zbir nadležnosti predstavlja rezultat u kojemu su države članice EU udružile svoj nacionalni suverenitet radi postizanja boljih rezultata. Mehanizam konsenzusa je potreban kada se donose bitne odluke. Ministri Vijeća donose odluke u ime svojih vlada te odgovaraju nacionalnim parlamentima i vladama zemalja iz kojih dolaze. Predsjedatelj biva onaj ministar čija je zemlja šestomjesečni rotirajući predsjedavajući Unijom, osim u slučaju Vijeća ministara vanjskih poslova. Njegovim predsjedavanje obavlja novoustanovljeni zajednički ministar za međunarodne odnose i sigurnost (Ustavom EU). Zadatak novoustanovljenog ministra je da pomaže u donošenju novih političkih odluka i da sudjeluje u dijalozima sa zemljama koje nisu članice EU. Organizaciju Vijeća EU čine: Predsjedništvo Vijeća, Generalni sekretarijat (koji broji oko 2500 uposlenih). U pružanju savjetodavne pomoći Vijeću EU postoji organ koji se naziva COREPER. Kratica COREPER označava Komitet stalnih predstavnika na nivou ambasadora.
Zasjedanja Vijeća se najčešće održavaju jednom mjesečno u Briselu, tri puta godišnje u Luksemburgu (u aprilu, junu i oktobru), a prigodno i u drugim gradovima Unije.